UČEŠĆE PREDSTAVNIKA KOMPANIJE „DUNAV OSIGURANJE“ NA 21. GODIŠNJEM SAVETOVANJU UDRUŽENJA ZA PRAVO OSIGURANJA SRBIJE I UDRUŽENJA OSIGURAVAČA SRBIJE

U hotelu „Sloboda“ u Šapcu, od 25. do 27. septembra održano je 21. godišnje
savetovanje Udruženja za pravo osiguranja Srbije i Udruženja osiguravača Srbije pod nazivom
„Moderni aspekti zakonskog i regulatornog koncepta osiguranja“. Savetovanje je ove godine
okupilo šezdesetak učesnika iz naše zemlje, dok je pandemija koronavirusa planetarnih razmera
sprečila dolazak predavača iz inostranstva. Oni su ipak uzeli učešće uključujući se u rad uživo
putem skajpa ili pak putem video-prezentacija koje su prikazane na savetovanju. Prisutni tako
nisu ostali uskraćeni za uvek zanimljiva predavanja i dragocena iskustva iz zemalja Evropske
unije, a ovom prilikom i iz Kine i Sjedinjenih Američkih Država.
Pozdravnim govorom okupljenim učesnicima iz različitih osiguravajućih društava, sa
fakulteta, iz Udruženja osiguravača i drugih institucija, obratio se prof. dr Slobodan Jovanović,
predsednik Udruženja za pravo osiguranja.
‒ Ovogodišnja konferencija Udruženja za pravo osiguranja Srbije održava se u
okolnostima pravno-regulatorne dinamike u oblasti prava osiguranja i prilagođavanja sve
obimnijem pravnom okviru koji stvara sve veći broj obaveza učesnicima na tržištu osiguranja.
Propisi u oblasti zaštite korisnika finansijskih usluga takođe utiču na delatnost osiguranja u
pogledu njenog odnosa prema osiguranicima i ostalim licima koja imaju pravni interes u
osiguranju. S druge strane, tehničko-tehnološki razvoj nameće potrebu kreiranja novih usluga
osiguranja, što neminovno otvara brojna pitanja iz oblasti građanskopravne odgovornosti uopšte,
a u oblasti osiguranja donosi dileme u pogledu načina i širine pokrića ‒ rekao je prof. dr
Slobodan Jovanović.
‒ Sve navedeno kontinuirano utiče na proučavanje teorijskih pitanja i praktičnih dejstava
pojedinih rešenja u nadzorno-regulatornom i ugovornom domenu delatnosti osiguranja. U svetlu
rešenja iz Prednacrta građanskog zakonika RS predstavljenog u maju 2019. godine, čini se da će
reforma ugovornog prava osiguranja zanemariti neke korisne predloge članova Udruženja za
pravo osiguranja u vezi sa zakonskim regulisanjem ugovora o osiguranju. Imajući u vidu
dinamičnost odnosa osiguranja i potrebu povremenog unapređivanja i osavremenjivanja
ugovornog prava osiguranja, smatram da bi trebalo uvažiti naše inicijative iz 2004. i 2005.
godine da ugovorno pravo osiguranja bude predmet posebnog zakona o ugovoru o osiguranju ‒
istakao je prof. Jovanović i zahvalio organizatorima, sponzorima, prijateljima Udruženja, kao i
svima koji su izdvojili vreme za prisustvo i učešće na konferenciji.
Čast da uvodnim izlaganjem na temu „Aktuelna pitanja i trendovi na srpskom tržištu
osiguranja“ otpočne Konferenciju ukazana je dr Dragici Janković, članu Izvršnog odbora
Kompanije „Dunav osiguranje“. Ona je najpre izložila podatke o stanju i rezultatima na srpskom
tržištu osiguranja ukazujući na rast premije od nepuna 4 procenta, koji je postignut u prvom
polugodištu ove godine uprkos pandemiji koronavirusa. Ipak, kako je naglasila, da bi se dostigla
premija od milijardu evra kojoj se teži, potrebno je postići rast od čak 9 procenata, što je u ovoj
godini teško dostižan cilj imajući u vidu sve teškoće s kojima se susreću privreda i pojedinci
pogođeni pandemijom koronavirusa.
‒ Na tržištu osiguranja situacija je dugi niz godina nepromenjena. Sa nešto peko 27
procenata učešća u ukupnoj premiji, vodeće je „Dunav osiguranje“, sledi „Đenerali“ sa 20,39
procenata, pa DDOR „Novi Sad“ sa 12,24 odsto i „Vinerštetiše osiguranje“ sa 11,79 odsto.
Premija neživotnih osiguranja povećana je za 4,15 odsto, dok je u 2019. godini u odnosu na
2018. rast iznosio 8,23 odsto. U neživotnim osiguranjima „Dunav“ prednjači sa učešćem od 31,5
odsto, slede „Đenerali“ sa 18,13 odsto i DDOR „Novi Sad“ sa 13,51 odsto. Rast životnih
osiguranja u odnosu na prošlogodišnje prvo polugodište iznosio je 3,38 odsto, a u 2019. godini u
odnosu na prethodnu bio je 5,36 odsto. Četiri društva imaju čak 75,18 odsto učešća u ukupnoj
premiji životnih osiguranja, i tu su vodeća društva u stranom vlasništvu ‒ „Đenerali“ sa 28,56
odsto, „Vinerštetiše“ sa 21,39 odsto i „Grave“ sa 14,12 odsto, dok „Dunav“ polako ali sigurno
napreduje dostigavši učešće od 11,11 procenata ‒ rekla je dr Dragica Janković.
Razlog za takav tržišni raspored u oblasti životnih osiguranja jeste narušen odnos
poverenja osiguranika u domaća društva u vreme hiperinflacije, mišljenja je dr Janković.
‒ Početkom 1994. godine cene su u proseku rasle 62,2 odsto dnevno, to jest 2 odsto na
sat, imali smo novčanicu od 500 milijardi dinara, da bi u jednom danu bilo izbrisano čak 16 nula.
Nestale su više godina uplaćivane premije životnih osiguranja. Nestale su za osiguranike, koji su
to doživeli kao krađu, a zapravo su isto tako nestale i za osiguravače. Osiguranici koji su imali
naviku da osiguravaju život okrenuli su se stranim društvima koja su se na domaćem tržištu
pojavila s novim uslugama i tako napravila iskorak koji je sve donedavno bio teško dostižan ‒
objasnila je dr Janković.
U periodu od 2005. do 2019. godine, otkako je Narodna banka Srbije preuzela poslove
nadzora nad tržištem osiguranja, životna osiguranja imala su tendenciju stalnog rasta. Od 38,58
miliona dostigla su 213,14 miliona evra, tj. pet i po puta su veća nego pre 15 godina. Nasuprot
tome, neživotna osiguranja imala su uspone i padove. Od 2005. do 2008. godine bila su u
porastu, da bi globalna ekonomska kriza uticala na smanjenje premije neživotnih osiguranja,
koja tek 2016. godine premašuju nivo dostignut 2008. godine. Za 15 godina neživotna osiguranja
porasla su svega 1,9 puta.
‒ Uprkos tome, ono što je naročito dobro, a postignuto je u navedenom
petnaestogodišnjem periodu, jeste jačanje tehničkih rezervi koje su od 264 miliona dostigle iznos
od milijardu i šeststo miliona evra, tj. uvećane su više od šest puta. Tehničke rezerve neživotnih
osiguranja porasle su sa 217,71 na 706,18 miliona evra ili preko 3,2 puta, dok su tehničke
rezerve životnih osiguranja sa 46,84 miliona povećane na čak 900,66 miliona evra ili 19,23 puta,
što je posledica različitog načina obračuna tehničkih rezervi za životna i neživotna osiguranja, ali
i porasta životnih osiguranja – objasnila je dr Janković.
Uprkos iskazanom rastu, podaci iz izveštaja Narodne banke Srbije ukazuju na nedovoljnu
razvijenost srpskog tržišta osiguranja u odnosu na evropske zemlje. O tome pre svega govori
učešće premije u društvenom bruto proizvodu, te premije po stanovniku, gde su podaci već
nekoliko godina nepromenjeni ili su tek neznatno promenjeni. Uprkos tome, sektor osiguranja u
Srbiji zapošljava više od 10.000 ljudi, u prodaji osiguravajućih usluga učestvuje 17 banaka, 7
davalaca finansijskog lizinga, javni poštanski operater, 95 pravnih lica ‒ društava za
posredovanje i zastupanje, 80 zastupnika ‒ fizičkih lica i preduzetnika i 4.696 aktivnih
ovlašćenih lica za poslove zastupanja odnosno posredovanja u osiguranju.
Dr Janković je potom citirala Čedomilja Mijatovića, osnivača Narodne banke Srbije,
diplomate i ministra finansija i inostranih dela Kneževine a potom Kraljevine Srbije, predsednika
Srpske kraljevske akademije, čoveka koji je dao naziv našoj sadašnjoj valuti dinaru, a zaslužan je
i za osnivanje Odeljenja za osiguranje u okviru Beogradske zadruge, što se smatra prvim srpskim
društvom za osiguranje. On je u svom radu „Mišljenja o osiguranju“, objavljenom u
„Trgovinskom glasniku“ pre ravno 123 godine, izrazio nadu da će jednoga dana, u 20. veku, svi
ljudi u Srbiji shvatiti koliki je značaj osiguranja i osiguravajuće pokriće obezbeđivati za sebe,
članove svoje porodice, svoju imovinu. Dr Janković je istakla da se nade Čedomilja Mijatovića
ipak nisu ostvarile ne samo zbog toga što ljudi nisu shvatili značaj osiguranja već i zbog brojnih
ratova i društveno-ekonomskih potresa koji su ostavili dubok trag na životni standard našeg
stanovništva.
Pored edukacije koja je veoma važna za podizanje svesti stanovništva o značaju
osiguranja, dr Janković je ukazala na značaj poverenja u osiguravajuća društva, koje je
poljuljano u vreme inflacije. Osim sunovrata domaće valute, tada je, zbog veoma niskog
osnivačkog cenzusa, nekontrolisano rastao broj društava za osiguranje na našem tržištu. Krajem
1996. godine bilo ih je čak 82 sa izuzetno slabim finansijskim i kadrovskim potencijalom. Ona
su prikupljala premiju, brzo nakon osnivanja su se i zatvarala ostavljajući osiguranike bez
mogućnosti da naplate štetu ili sa mogućnošću naplate uz velike komplikacije.
‒ Do postepenog uređenja tržišta dolazi sa donošenjem Zakona o osiguranju imovine i
lica 1996, a nastavlja se 2004. godine, kada nadzor nad radom osiguravajućih društava preuzima
Narodna banka Srbije. Broj društava za osiguranje do danas sveden je na 16 ‒ rekla je dr
Janković ukazavši na to da je regulisanje tržišta nastavljeno donošenjem Zakona o osiguranju
2014. godine, koji je stupio na snagu 2016. i kojim se u naše osiguranje uvode elementi evropske
regulative.
‒ Nakon toga, 2018. godine donete su smernice o minimalnim standardima ponašanja i
dobroj praksi učesnika na tržištu osiguranja u vezi s Direktivom o distribuciji osiguranja, čiji je
cilj zaštita osiguranika, a za osiguranje je značajan i Zakon o zaštiti podataka o ličnosti donet po
ugledu na Opštu uredbu o zaštiti podataka Evropske unije (GDPR ‒ General Data Protection
Regulation) ‒ istakla je dr Janković.
Ona je takođe rekla da se u EU uveliko sprovode pripreme za primenu Međunarodnog
računovodstvenog standarda (MSFI 17), koji treba da stupi na snagu 2021. godine. Smatra se da
će njime otpočeti nova epoha u računovodstvenoj praksi osiguravajućih društava.
Narodna banka Srbije donela je strategiju za primenu direktive Solventnost 2, koja se
sastoji iz tri stuba ‒ kvantitativnog, kvalitativnog i transparentnosti. Sprovela je GAP analizu
koja je potvrdila spremnost osiguravajućih društava u našoj zemlji za primenu Direktive.
Priprema za prvi stub Solventnosti 2, koji se odnosi na tehničke rezerve i adekvatnost kapitala,
sprovedena je 2016. i 2017. godine kroz dva stres testa sačinjena u skladu s metodologijom
EIOP-e i Direktivom Solventnost 2. Njima je obuhvaćen scenario teže utržive investicije,
scenario retrocesije, aktuarski scenario, te scenariji prirodnih katastrofa ‒ zemljotresa i poplave.
Rezultati stres testova pokazali su da je sektor osiguranja u Srbiji stabilan, da bi ostao stabilan
čak i u slučaju realizacije ekstremnih i malo verovatnih šokova kojima ne bi bila ugrožena
adekvatnost kapitala. U naredne dve godine sprovedene su i dve kvantitativne studije uticaja,
QIS 1 i QIS 2, a u ovoj godini trebalo je da se radi na konsolidovanim bilansima koje „Dunav“
ima, da se uradi i QIS 3 koju je NBS pripremila, ali je sve to, zbog epidemije kovida 19, izostalo.
Kvantitativne studije rade se kako bi se utvrdilo koliki je solventni racio po Direktivi
Solventnosti 2 i gde su slabosti društava za osiguranje kako bi ih ona otklonila tokom priprema
za uvođenje Direktive, i obezbedila adekvatan racio. U pitanju su veoma složeni aktuarski
proračuni koji treba da kvantifikuju ukupan rizik za osiguravajuće društvo kao zbir mnoštva
rizika i podrizika, poput rizika neživotnih osiguranja, rizika životnih osiguranja, rizika
dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja, svih tržišnih rizika, rizika neispunjenja obaveza druge
ugovorne strane i mnogih drugih. Na osnovu toga, izračunava se koliko kapitala treba da
obezbedi društvo za osiguranje kako bi moglo da snosi rizik, tj. izračunava se solventni kapitalni
zahtev. S druge strane, utvrđuje se koliko tačno društvo ima raspoloživih adekvatnih sredstava da
pokrije kapitalni zahtev. Odnos između te dve veličine jeste solventni količnik. U EU, u 2018.
godini solventni količnik bio je 236%, Slovenija je imala 237%, dok je Nemačka sa 337% imala
maksimalan solventni količnik. Solventni racio pandan je adekvatnosti kapitala koji u Srbiji
imamo po Direktivi Solventnost 1 i koja je za životno osiguranje 218%, a za neživotno 263%.
Kvantitativna studija uticaja QIS 2 pokazala je da je solventni količnik „Dunav osiguranja“ na
nivou 60 procenata u odnosu na adekvatnost kapitala koja je dobra ‒ istakla je dr Dragica
Janković.
Na opasku da su zbog zahteva koje nameće direktiva Solventnost 2 društva prinuđena da
imaju višestruko veći kapital nego što je potreban ako se uzmu u obzir realni modeli scenarija i
projekcije, dr Janković je zaključila da nikad nije dovoljno premije niti je dovoljno tehničkih
rezervi, i da, što je veći nivo solventnog racija nekog društva, to su veće mogućnosti za njegov
razvoj. Osiguranici su sigurniji da će obaveze prema njima društvo biti u stanju da ispuni kakav
god neočekivan scenario, tj. rizik da se ostvari.
Kompaniju je na savetovanju predstavljala i master pravnik Sarita Olević, viši savetnik u
Službi za imovinsko-pravne odnose i član Nadzornog odbora „Dunav osiguranja“, koja je
izložila referat na temu „Pravni aspekti zaštite korisnika finansijske usluge osiguranja i zaštita
podataka o ličnosti kod ugovora na daljinu“. Ona je kroz jedan broj aktuelnih pitanja koja se
odnose na potrebu i značaj zaštite korisnika finansijskih usluga osiguranja kod ugovora na
daljinu, koji su sve zastupljeniji u našoj svakodnevici, predstavila i analizirala odredbe aktuelnih
propisa koji te ugovore uređuju.
‒ Pravni okvir ugovora na daljinu u Republici Srbiji regulisan je Zakonom o zaštiti
korisnika finansijskih usluga kod ugovaranja na daljinu, Zakonom o zaštiti potrošača, te
podzakonskim aktima koje je donela NBS. Na ugovore o osiguranju zaključene na daljinu
primenjuju se i odredbe Zakona o osiguranju, kao i Zakona o obligacionim odnosima. Reč je o
ugovorima koji se zaključuju bez neposrednog prisustva davaoca i korisnika usluge osiguranja
na istom mestu i u isto vreme. Direktiva 2002/65/EC definiše ugovore na daljinu kao ugovore o
čijem se zaključenju pregovara na daljinu, a podrazumeva upotrebu sredstava daljinske
komunikacije koja se koriste u sklopu prodaje na daljinu ili pružanja usluge bez istovremene
prisutnosti dobavljača i potrošača, što znači da se i ponuda dostavlja na daljinu, te da se i
pregovori i samo zaključenje ugovora odvijaju na daljinu – rekla je Sarita Olević pojasnivši da su
Zakonom o zaštiti potrošača propisani stroži formalni uslovi za zaključenje ugovora na daljinu
koji podrazumevaju da se potrošaču odnosno korisniku usluge u razumnom roku, a najkasnije u
vreme pružanja usluge, na trajnom nosaču podataka moraju predati ugovor, obaveštenje i
obrazac za odustanak od ugovora.
Sarita Olević je istakla da je Narodna banka Srbije koja vrši nadzor nad poslovanjem
društava za osiguranje, na osnovu Zakona o osiguranju, donela Odluku o načinu zaštite prava i
interesa korisnika usluga osiguranja. Odlukom je propisano pravo osiguranika na informisanost,
kao i to da NBS, radi zaštite prava i interesa osiguranika i drugih korisnika osiguranja, između
ostalog, posreduje u rešavanju odštetnih zahteva radi sprečavanja sporova, postupa po
prigovorima korisnika usluga osiguranja i štiti prava i interese tih lica. Obaveza informisanja
korisnika usluge podrazumeva da je pružalac usluge, tj. društvo za osiguranje dužno da pre
zaključenja ugovora na daljinu korisniku dostavi informacije o pružaocu usluge, o finansijskoj
usluzi, ugovoru na daljinu i načinu rešavanja sporova, koje su jasne i razumljive kako se korisnik
usluge osiguranja ne bi doveo u zabludu. Navedena obaveza ustanovljena je kako bi se otklonila
opasnost da korisnik usluge zbog nedovoljne informisanosti ostane uskraćen za osiguravajuće
pokriće. Stoga je veoma važno da informacije budu razumljive, precizne i jasne, te da ukazuju na
bitne karakteristike usluge date u ponudi.
‒ Jedna od osnovnih mera zaštite potrošača jeste pravo na odustanak od ugovora.
Potrošač odnosno osiguranik ima pravo da se predomisli i da odustane od ugovora bez dodatnih
troškova ili kazni. Kod ugovora o osiguranju zaključenih na daljinu, ugovarač ima pravo na
odustanak u roku od 14 dana od dana zaključenja ugovora. Ako je predmet ugovora na daljinu
životno osiguranje, rok za odustanak je 30 dana od dana dostavljanja obaveštenja o zaključenom
ugovoru, što važi i za ugovore o dobrovoljnom penzijskom osiguranju ‒ rekla je Sarita Olević.
Ona je takođe dodala da pravna teorija i praksa, uvažavajući činjenicu da je osiguranje
složen pravni posao, ukazuju da internet nije pogodan kanal prodaje svih vrsta osiguravajućih
usluga, već samo pojedinih, te da je stoga manje zastupljen u osiguranju u odnosu na druge
finansijske usluge. Naročito se osvrnula na pravne aspekte zaštite podataka o ličnosti i na
obavezu osiguravajućih društava da osiguranika obaveste da podatke o ličnosti obrađuju
isključivo u cilju ispunjenja ugovornih obaveza, kao i da bez prikupljanja i obrade podataka
društvo nije u mogućnosti da ih ispuni. Prikupljene podatke društvo mora da čuva kao poslovnu
tajnu, a ukoliko se ustanovi da je obrada podataka bila nedozvoljena, korisnik usluge ima pravo
da opozove pristanak na obradu podataka koji je dao prilikom zaključenja ugovora.
Rad Konferencije odvijao se u okviru tematskih okruglih stolova koji su bili posvećeni
ugovorima o osiguranju, ugovorima o životnom osiguranju, ugovorima o neživotnom osiguranju,
ugovorima o osiguranju od auto-odgovornosti, upravljanju i konkurenciji u osiguranju, prodaji
osiguravajućih usluga i zaštiti potrošača, koje su pratili naši stručnjaci iz Funkije za pravne
poslove, Funkcije za aktuarstvo i direkcija za prodaju osiguranja i naknadu šteta.
I ove godine članovi Udruženja za pravo osiguranja Srbije i stručnjaci za osiguranje svoje
predloge za osavremenjavanje i unapređenje pravnog okvira osiguranja dali su putem referata
objavljenih u Zborniku koji je nosio isti naziv kao i opšta tema ovogodišnje konferencije.
Lj. Lazarević Davidović

sr_RSSR