U ekonomski razvijenijim zemljama Europe uspostavljeni su kvalitetni mehanizmi socijalnog osiguranja koji, u slučaju tjelesnih povreda ili smrti u prekograničnim saobraćajnim nesrećama, njihovim osiguranicima omogućavaju različite vrste naknada, s ciljem bržeg oporavka i lakšeg podnošenja posljedica tih nesreća. Nakon isplate tih naknada, inozemni nosioci zdravstvenog i penzionog osiguranja traže povrat isplaćenih sredstava putem zakonskog instituta subrogacije od domaćeg osiguravajućeg društva kod kojeg je sklopljen ugovor o obaveznom osiguranju od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama. S obzirom na to da su ovi zahtjevi međunarodne prirode, u radu će se prvo analizirati relevantno pravo za utvrđivanje prava inozemnog nosioca i njegovih ovlaštenja. Uzimajući u obzir da je obim obaveze osiguratelja definiran ugovorom o osiguranju sklopljenim prema Zakonu o obaveznim osiguranjima u saobraćaju, odgovorit će se na pitanje ima li inozemni nosilac socijalnog osiguranja pravo na potpunu refundaciju isplaćenih sredstava prema propisima svoje zemlje ili u okviru limita definiranih ugovorom o osiguranju od odgovornosti.
Ključne riječi: subrogacija, zdravstveno osiguranje, penziono osiguranje, inozemni nosilac, osiguranje od autoodgovornosti
SR 
EN