Jovana V. Brajić
NEKA PITANJA POVERAVANJA POSLOVA TREĆIM LICIMA U DRUŠTVIMA ZA OSIGURANJE
Ovaj rad se bavi pitanjem poveravanja poslova trećim licima u društvima za osiguranje, s posebnim osvrtom na regulatorni okvir Evropske unije i Republike Srbije. Polazeći od rastuće potrebe osiguravajućih društava da deo svojih aktivnosti poveravaju trećim licima, naročito usled tehnoloških inovacija i digitalizacije, rad analizira načine na koje je ovaj proces pravno uređen i ograničen. Posebna pažnja posvećena je primeni načela proporcionalnosti, kao i uticaju kogentnih normi na ugovorne odnose između društava za osiguranje i pružalaca usluga. Analizira se u kojoj meri su ograničenja autonomije volje opravdana, imajući u vidu osnovni cilj regulative – zaštitu korisnika usluge osiguranja. Rad ukazuje na napetost između potrebe za efikasnim poslovanjem i zahteva regulatorne sigurnosti, te razmatra da li je postojeći nivo imperativnih pravila u oblasti poveravanja poslova u potpunosti u funkciji tog cilja. Ključne reči: poveravanje poslova, načelo proporcionalnosti, autonomija volje, zaštita korisnika usluge osiguranja.
ZASTARELOST POTRAŽIVANJA NAKNADE ŠTETE TREĆEG OŠTEĆENOG LICA PREMA OSIGURAVAČU KOD OSIGURANJA OD UGOVORNE ODGOVORNOSTI
„Reč odgovornost je uteha svima koji smatraju da im je učinjena neka ne pravda, a strašilo za one koju su nepravdu počinili“, reči su profesora Jakova Radišića. Nastavimo li njegovu misao, reč osiguranje je uteha i onome koji je nepravdu učinio, ali pre svega dodatna uteha onome kome je nepravda učinjena. Međutim, šta ako onaj kome je nepravda učinjena nepravdu trpi i pogrešnom primenom zakonskih odredaba? Uzimajući u obzir rastući značaj osiguranja od ugovorne odgovornosti, autorka analizira direktan zahtev trećeg oštećenog lica prema osiguravaču i njegov odnos s pravilima o građanskoj odgovornosti. Sistemskim tumačenjem odredaba Zakona o obligacionim odnosima kojima se reguliše zastarelost prava na naknadu štete, autorka zaključuje da se u praksi odomaćila nepravilna primena ovih odredaba. Analizirajući uzroke te prakse, autorka konstatuje da primena načela zakonitosti treba da prevlada moguće posledice njegove primene. Ključne reči: osiguranje od odgovornosti, ugovorna odgovornost, zastarelost, direktan zahtev trećeg oštećenog lica prema osiguravaču.