Teorija
i praksa
u osiguranju

Jovana V. Brajić

  • Email:

UDK 341.9_368
Članci 2/2026

NEKA PITANJA POVERAVANJA POSLOVA TREĆIM LICIMA U DRUŠTVIMA ZA OSIGURANJE

Ovaj rad se bavi pitanjem poveravanja poslova trećim licima u društvima za osiguranje, s posebnim osvrtom na regulatorni okvir Evropske unije i Republike Srbije. Polazeći od rastuće potrebe osiguravajućih društava da deo svojih aktivnosti poveravaju trećim licima, naročito usled tehnoloških inovacija i digitalizacije, rad analizira načine na koje je ovaj proces pravno uređen i ograničen. Posebna pažnja posvećena je primeni načela proporcionalnosti, kao i uticaju kogentnih normi na ugovorne odnose između društava za osiguranje i pružalaca usluga. Analizira se u kojoj meri su ograničenja autonomije volje opravdana, imajući u vidu osnovni cilj regulative – zaštitu korisnika usluge osiguranja. Rad ukazuje na napetost između potrebe za efikasnim poslovanjem i zahteva regulatorne sigurnosti, te razmatra da li je postojeći nivo imperativnih pravila u oblasti poveravanja poslova u potpunosti u funkciji tog cilja. Ključne reči: poveravanje poslova, načelo proporcionalnosti, autonomija volje, zaštita korisnika usluge osiguranja.

DOI: 10.5937/TokOsig2403689B
ČLANCI 3/2024

ZASTARELOST POTRAŽIVANJA NAKNADE ŠTETE TREĆEG OŠTEĆENOG LICA PREMA OSIGURAVAČU KOD OSIGURANJA OD UGOVORNE ODGOVORNOSTI

„Reč odgovornost je uteha svima koji smatraju da im je učinjena neka ne pravda, a strašilo za one koju su nepravdu počinili“, reči su profesora Jakova Radišića. Nastavimo li njegovu misao, reč osiguranje je uteha i onome koji je nepravdu učinio, ali pre svega dodatna uteha onome kome je nepravda učinjena. Međutim, šta ako onaj kome je nepravda učinjena nepravdu trpi i pogrešnom primenom zakonskih odredaba? Uzimajući u obzir rastući značaj osiguranja od ugovorne odgovornosti, autorka analizira direktan zahtev trećeg oštećenog lica prema osiguravaču i njegov odnos s pravilima o građanskoj odgovornosti. Sistemskim tumačenjem odredaba Zakona o obligacionim odnosima kojima se reguliše zastarelost prava na naknadu štete, autorka zaključuje da se u praksi odomaćila nepravilna primena ovih odredaba. Analizirajući uzroke te prakse, autorka konstatuje da primena načela zakonitosti treba da prevlada moguće posledice njegove primene. Ključne reči: osiguranje od odgovornosti, ugovorna odgovornost, zastarelost, direktan zahtev trećeg oštećenog lica prema osiguravaču.

sr_RSSR